ortaggiaG. Olivieri, Dizionario genovese-italiano, Giovanni Ferrando 1851, p. 308.Ortaglia, ortaggio, l’erbe che si coltivano nell’orto.Voxe vexiñe: ordiòu; organettu de canne; organzin; orlu; orsa; ortaggia; ortiggieu; ortuàn; orzâ; orzeu; oscà.