intrâ
LIGU.RE

indemoniou

(stòr. indemoniôu)

G. Frisoni, Dizionario moderno genovese-italiano e italiano-genovese, A. Donath 1910, p. 146.

agg. indemoniato, infuriato.

Voxe vexiñe: indagâ; indebitou; indebolî; indegnâse (un pê, unna man); indegnitæ; indemoniou; indennitæ; indennizzâ; indennizzaçion; indentâ; inderê.