indemoniou
(stor. indemoniôu)G. Frisoni, Dizionario moderno genovese-italiano e italiano-genovese, A. Donath 1910, p. 146.
agg. indemoniato, infuriato.
Voci vicine: indagâ; indebitou; indebolî; indegnâse (un pê, unna man); indegnitæ; indemoniou; indennitæ; indennizzâ; indennizzaçion; indentâ; inderê.