pratticâ
(hist. praticâ)G. Frisoni, Dizionario moderno genovese-italiano e italiano-genovese, A. Donath 1910, p. 209.
v. a. praticare, frequentare.
Neighbouring lemmas: præpiggia; præve; prafon; prataieu; prattica; pratticâ; praticante; preamoso; preboggî; preboggie; preboggion.