parmæa
Fonte: Diçionäio zeneise-italian «Giuseppe Olivieri» (1851)
- Cavo, fune che lega il battello a terra. Restâ in sciâ parmæa, esser condotto al verde, esser al verde, essere all'estremo o al fine. Ciantâ in sciâ parmæa, abbandonare.
Voci vicine: parlâ francu; parlâ suttu vuxe; parlâ zærbu; parli; parma du gran; parmæa; parmé; parmüssu; paròu; parpagieua; parpagiuin.