paròu
Fonte: Diçionäio zeneise-italian «Giuseppe Olivieri» (1851)
- Parone, strumento a due tagli e due manichi per digrossar l'ossa e le corna da fare i pettini.
Voci vicine: parli; parma du gran; parmæa; parmé; parmüssu; paròu; parpagieua; parpagiuin; parpagiùn; parpellâ; parpellâ da sciamma du lümme.