gueime
Fonte: Diçionäio zeneise-italian «Giuseppe Olivieri» (1851)
- Guaime, erba tenera, che rinasce ne' prati dopo la prima segatura.
Voci vicine: guardieüa di ôxellee; gustâse du vin; guæi; guarnisiùn; gubellettu; gueime; guenha; gueive; guersu; guidde; guiggiu.