amätâ
(stor. amâtâ)G. Olivieri, Dizionario genovese-italiano, Giovanni Ferrando 1851, p. 14.
- Alberare, alzare all’aria antenna e simili.
Voci vicine: amantiggiâ; amantiggia do böme; amaotise; amarena; amaretti; amätâ; ambo; amê; à meitæ; ammenestrâ; ammermâ.