sbarcâ
G. Frisoni, Dizionario moderno genovese-italiano e italiano-genovese, A. Donath 1910, p. 237.
v. a. e n. sbarcare || — o lunaio, tirar la vita, vivere modestamente.
Voci vicine: sbandellou; sbarassâ; sbarbâ; sbarbao; sbarbou; sbarcâ; sbatte; sbattuggiâ; sbavatua; sbëlâ; sbercio.