manco
G. Frisoni, Dizionario moderno genovese-italiano e italiano-genovese, A. Donath 1910, p. 167.
avv. neppure || — à dîlo, va da sé, sicuro || a-o —, almeno.
Voci vicine: mancatô; manchetto; mancin; mançinâ; manciña; manco; mancomâ; manda; mandâ; mandamento; mandarin.